Moje Japanke kupljene su u Zagrebu pocetkom ljeta 2011. godine u Arena centru.
Krenuo sam tog dana s ciljem da kupim japanke koje ce bit uz mene cijelo ljeto, ne bas u svakom trenu, ali da imam u cemu hodati za vrijeme toplih ljetnih dana.
Ugledavsi ih osjetio sam da su moje, samo moje...
Od tog dana bile su samnom svugdje osim u krevetu, bar u pocetku, poslije sam im dopustio da spavaju samnom.
Te dvije japanke zadovoljile su me u svakom pogledu, od plaze, do izlaska pa do nocnih setnji sve do nedjeljne mise, nisu se odvajale od mojih stopala.
Dok sam ih nosio, dok su moji tabani dodirivali njihovu gumu osjecao sam se kompletno, osjecao sam da smo jedno.
Njih su dvije pratile moje korake u stopu tako uskladjeno da smo uzivali u trenucima naseg kretanja.
zavolio sam ih i one mene, obje su mi bile posebne.
Vjerne i tihe, ublazavale bi svaki moj doskok, poskok i okret...
I tako je ljubav trajala sve dok jedna nije pukla!
a jedna bez druge mi nisu bile zanimljive, nisu bile kompletne.
Morala je puknut kad tad, bilo je predobro da bi trajalo.
No dolazi jesen, da nije pukla ne znam kako bi se odvojio od njih, imam jednu citavu, al me ne zadovoljava, a trebam ih u kompletu, jedino smo tako sretni nas troje.
Bila je to ljubav... dok nije pukla!